 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Rođen je u obitelji s trinaestoro djece. Realku je pohađao u Gorici. Šumarstvo je apsolvirao 1881. i diplomirao 1882. na GŠU u Križevcima. Državni stručni ispit položio je 19.9.1886. u Zagrebu. Nakon kraćeg službovanja u Drnišu, dolazi na Rab gdje ostaje cijeloga života na dužnosti općinskog šumara. Zaslužan je za pošumljavanje kamenjara i goleti otoka Raba, a djelomično i Paga. Mnogi šumski predjeli i perivoji danas su, kao spomenici njegova djelovanja, izuzetne prirodne ljepote. To su u prvom redu Park-šuma Komrčar, šuma Frkanj i Suha Punta, drvored borova na poluotoku Kristoforu, sastojina primorskog bora u šumi Kalifront, loparske šumice crnog bora te Kočajnik na Pagu. Kao šum. stručnjak i neumorni kulturni i društveni djelatnik i domoljub bio je omiljen u narodu. Umro je u 70. godini života i sahranjen je na Rabu. Bio je član HSŠD od 1881. god. Pionirski šumsko-uzgojni radovi šumara Belije početak su organiziranog i znanstvenoga gospodarenja šumama Raba. U zahvalu za njegovu veliku ulogu u ozelenjavanju otoka Rabljani su mu 1974. na središnjem dijelu Komrčara postavili poprsje. |