HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Stevana, trgovca. Potječe iz brojne seoske ruske obitelji. U Rusiji je završio osnovnu školu i realnu gimnaziju, a vihor građanskog rata doveo ga u bivšu Jugoslaviju. Studij šumarstva završio je na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu 1926. g. Praktični rad započeo je u službi kod Krndije d. d. (Šumski posjed grofa Pejačevića) u Našicama početkom 1927. g., gdje je ostao do kraja 1941. g., razvijajući se kao šumarski stručnjak počevši od rada u odjelu za taksaciju, pa kao upravitelj šumarije, do inspektora poduzeća. U to vrijeme obavljao je najrazličitije poslove od uređivanja, iskorišćivanja, zaštite šume, pa do trasiranja i izgradnje šumskih željeznica i puteva, lugarnica, kanalizacije i opsežnih radova na pošumljavanju i njegovanju šuma. To iskustvo dobro mu je došlo poslije rata. Rat je prekinuo njegovo stručno djelovanje sve do polovine 1945. g. kada je stupio u službu u Oblasni NO, Šumarski odjel u Osijeku, gdje je na raznim stručnim dužnostima bio gotovo do kraja 1965. g. Bilo je to vrijeme povećane potrebe za drvom, pa je ing. Belov pokazao mnogo spremnosti, savjesnosti i požrtvovnosti kako bi uskladio intenzitet sječe sa zahtjevima struke. Zaslužan je i za uzgoj kvalitetnih sastojina na području Papuka, Dilja, Donje Podravine i Baranje. Kada je umirovljen u svojstvu šumarskog inspektora, naredno vrijeme proveo je dijelom nezaposlen, a dijelom kao službenik u tvornici "Ikarus" u Zemunu. Umro je u Osijeku nakon kratke i teške bolesti u 74. godini života. |