HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Petra i majke Milade r. Bartoš. Hrvat. Rimokatolik. Potječe iz službeničke obitelji. Od četvrte godine živi u Dubrovniku gdje pohađa i završava osnovnu školu i nastavlja školovanje u gimnaziji i maturira nakon završetka rata 1945. g. Godine 1946. upisuje studij šumarstva na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1950. g. Po diplomi prvo zaposlenje dobiva u Vinkovcima. Već nakon četiri mjeseca rada imenovan je za upravitelja Šumarije Đakovo. Godine 1951. premješten je u Vlaseni-cu (BiH) gdje službuje samo sedam mjeseci. Ponovno je vraćen u Slavoniju, za upravitelja Šumarije Lipovac koja se nalazi u Š. G. Vinkovci. U Lipovcu se zadržao dvije godine (1952. i 1953.), a zatim dobija postavljenje za direktora Lugarske škole u Vinkovcima. Na tom radnom mjestu ostaje do jeseni 1956. g., a onda prihvaća ponuđeno mu mjesto upravitelja Šumarije Brač u Supetru. U posao unosi svega sebe, ali nailazi na nerazumijevanje lokalne sredine. Upornim radom i voljom uspio je održati šumariju i realizirati svoje zamisli. 1965. god. otpočinje s uzgojem pernate divljaci, a 1969. g. osniva u Supetru autokamp u borovoj šumi kako bi sakupio financijska sredstva za zaštitu šuma, osobito od požara. Povremeno, a poglavito od 1970. godine, radi na hortikulturnim radovima na Bracu. Godine 1973. podiže uzgajalište muflona na Vidovoj Gori na 25 ha, a 1980. i 1981. povećava ograđenu površinu na 214 ha. Na njegov poticaj izrađena je "Osnova gospodarenja za značajni krajolik Vidova Gora" (1982.-1991.). To je jedina takva osnova za šume crnog bora u Dalmaciji. Odlazi u mirovinu 1.7.1981. g. u 56. godini života. I u mirovini radi povremeno na uređenju parkovnih površina. 1990. godine obolijeva, a 31.5.1993. prerano umire. |