HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Andrije, istaknutog hrvatskog šumara. Osnovnu školu polazio je u Zagrebu. Ispit zrelosti položio je 1912. u Zagrebu, pa se upisao na Visoku šumarsku i rudarsku školu u Šćavnici (Slovačka). Šumarske znanosti završio je u Zagrebu 1919. g. i odmah je zaposlen kao šumarski vježbenik kod Direkcije šuma u Zagrebu. Iza toga služio je kao šumarski upravitelj u Sokolovcu i Novom Vinodolskom, na području iste Direkcije. U Novom Vinodolskom obavljao je ujedno i dužnost kotarskoga šumarskog referenta u Crikvenici i Novom. G. 1922. premješten je u Ministarstvo šuma i rudnika u Beograd, gdje je službovao do svoje prerane smrti, dakle 14 godina. Bio je na položaju s najmanje priznanja i časti, a uvijek s mnogo obveza. Bio je izvrstan upravni službenik, kao da je bio predodređen za dobrog organizatora šumarske službe. Osim administrativnim poslom bavio se i pisanjem: prikupio je i objavio u izdanju Ministarstva dvije knjige normativnih naredaba, zakona i propisa za šumarsku službu. Borošić je, kako stoji na početku knjige, "sakupio i uredio Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i rudnika", koju je 1933. godine izdalo Ministarstvo šuma i rudnika. U knjizi se nalazi iskaz svih apsolvenata Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima i Šumarskog fakulteta u Zagrebu, do god. 1932., Šumarskog fakulteta u Beogradu i na stranim šumarskim učilištima za studente iz Hrvatske i drugih područja bivše Jugoslavije. Za sve aktivne do 1933. godine u njoj su navedeni podaci o datumu rođenja, završetka studija, stupanja u službu i mjestu rada do 1933. godine. U Beogradu je uređivao i "Glasnik" Udruženja šumarskih zvaničnika od 1932. do smrti. Nekoliko godina bio je odbornik u Jugosl. šumarskom udruženju. Bio je šef kabineta nekoliko ministara misleći da će tako moći više koristiti šumarstvu i utjecati na vladu. Poštivali su ga i voljeli kolege šumari, a on je za svakoga našao vremena i lijepu riječ. |