HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Osnovnu, srednju školu i Šumarsku akademiju (1919.) završio je u Zagrebu. Prije diplomiranja radi dvije godine kao student vježbenik u šumarskoj upravi Biskupskog vlastelinstva u Đakovu i na geodetskim izmjerama za gradnju HE Gacka-Lika. Nakon položenoga stručnog ispita (1920.) pristav je u taksaciji Šumskog ravnateljstva u Zagrebu, sudjeluje na trasiranju šumske željeznice Jasenak - Novi, upravitelj je Šumarije u Jasenku, a 1921.-1925. služi u Direkciji šuma u Vinkovcima. God. 1926.-1934. taksator je u Direkciji šuma Đurđevačke imovne općine u Bjelovaru. U tom razdoblju, uz ostalo, sudjeluje u prostornom uređenju šumskih sastojina u lipovljanskoj šumariji. Tu su ustrojeni šumski odjeli pravokutnog oblika (400x240 hvati), koji su i danas zadržani u gospodarenju. Poslije toga bio je na provedbi kolonizacije u Banjoj Luci i poslovima u Direkciji šuma u Sarajevu do 1941.g. Nakon kraćeg prekida (rat i njemačko zarobljeništvo) ponovno je na prijašnjoj dužnosti u Sarajevu, sve do 1946., kad prelazi u Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva NRH u Zagrebu na dužnost referenta taksacije i sefa Odjela za visoke šume. Umirovljen je 1954. Uzoran je organizator i izvršitelj raznovrsnih uredskih i terenskih poslova, inventarizacije šuma, izrade mnogobrojnih elaborata i šumsko-gospodarskih osnova za šume u raznim krajevima Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Među prvima primjenjuje suvremene znanstvene metode u šumarstvu, stručne i tehničke spoznaje i dostignuća, osobito u razdoblju iza 1946., a 1953.g. inicirao je fitocenološka istraživanja i opis šuma, koja je proveo botaničar I. Horvat u šumarijama Dvor na Uni i Rujevac. Pohađa seminar prof. Z. Tomašegovića iz fotogrametrije za osoblje zagrebačke taksacije te uporabu zračnih snimaka pri uređivanju šuma. Ing. Djukić bio je istaknuti pobornik zaštite prirode: vrlo aktivan u uređenju NP Plitvička jezera (izgradnja modernih lugarnica); izrađuje programe vegetacijskih istraživanja i kartiranja u NP Plitvička jezera (Bertović, 1954.); inicira i financira neke od konzervatorskih radova u arboretumu Opeka-Vinica (arh. M. Fučić) i u park-šumi Trakošćan; prevodi aktualnu prirodo-zaštitarsku poljsku i švicarsku literaturu. Bio je član stručnoga savjeta Odjela za zaštitu prirodnih rijetkosti u Konzervatorskom zavodu NRH, predstavnik Hrvatskoga prirodoslovnog društva na I. kongresu organa za zaštitu prirode FNRJ u Beogradu 1953. i iste godine član Komisije za proglašenje zapadnoga dijela otoka Mljeta nacionalnim parkom. |