 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Ivana i Anke r. Flanjak. Hrvat. Rimokatolik. Potječe iz radničke obitelji. Osnovnu školu završio je u rodnom Slunju 1951.g., a srednju Šumarsku školu u Karlovcu 1955.g. Nakon završene srednje škole bio je zaposlen kao šumarski tehničar u šumarijama Požega, Pleternica, Velika i Lipik. Šumarski fakultet, biološki smjer, završio je u Zagrebu 1962. godine. Poslije diplomiranja bio je pripravnik u Šumariji Bučje kod Požege (1962.). Naredne godine (1963.) referent je za plan i analizu u Š.G. Daruvar, a nakon odsluženja vojnog roka referent je za iskorišćivanje šuma u Šumariji Pakrac (1964-66). Od 1966.g. do 1972. asistent je u Jugoslavenskom institutu za četinjače Jastrebarsko iz područja oplemenjivanje Šumskog drveća. Tada odlazi na specijalizaciju iz populacijske i kvantitativne genetike na North Carolina State University, Raleigh, Sjeverna Carolina, USA (1971.). Magisterij iz područja oplemenjivanje šumskog drveća postigao je na Š.F. u Zagrebu 1973. godine. Uslijedilo je radno mjesto vršitelja dužnosti direktora Šumarskog instituta Jastrebarsko (1972.-73.), a zatim je vise od dvadeset godina direktor i ravnatelj (1974.-1995.). Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu postigao je doktorat znanosti (1984.), obranivši disertaciju Varijabilnost provenijencija obične smreke (Picea abies /L.-Karst.) u dijelu prirodnog rasprostranjenja. Tijekom službe u šumarskoj operativi obavljao je sve poslove iz uzgoja, zaštite, uređivanja i iskorišćivanja šuma. Prelaskom u Institut surađuje na istraživanjima hibridizacije četinjača različitih provenijencija, selekciji i izboru plus stabala, planiranju pokusa, osnivanju, praćenju i održavanju klonskih sjemenskih plantaža četinjača, osnivanju i praćenju testova polusrodnika europskog ariša (magistarski rad). Nakon povratka sa specijalizacije istražuje genetski varijabilitet domaćih (obična smreka, obični bor, hrast lužnjak, obična bukva) i stranih vrsta šumskog drveća (zelena duglazija, američki borovac, sitkanska smreka). Na temelju rezultata istraživanja pokazao je da se kod umjetne obnove pravilnim izborom odgovarajuće provenijencije može povećati proizvodnja drvne mase i stabilnost šumskih ekosustava. U suradnji sa specijalistima dao je znatan doprinos poznavanju genetičke specifičnosti mineralne ishrane šumskog drveća (hrast lužnjak, obična smreka, američki borovac). Aktivno surađuje na proučavanju problema sušenja šuma i provedbi inventure o stanju šuma u Republici Hrvatskoj od 1987. do 1993. U razdoblju od 1972.g. do 1995.g., kao rukovoditelj Šumarskog instituta, znatno je pridonio razvoju znanosti i znanstvenoistraživačkog rada u hrvatskom šumarstvu, a posebice razvoju Šumarskog instituta Jastrebarsko. Rezultate istraživanja objavljuje u domaćim (Šumarski list, Radovi Šumarskog instituta, Glasnik za šumske pokuse) i stranim časopisima (Annales des sciences forestieres, Francuska), kao i u zbornicima mnogih domaćih i stranih znanstvenih skupova. Sudjelovao je u radu četiri svjetska šumarska IUFRO - kongresa (Kyoto, Japan 1981., Ljubljana 1986., Montreal, Canada, 1990. i Tampere, Finska, 1995.). Na XIX. IUFRO kongresu u Montrealu izabran je za člana Međunarodnog savjeta IUFRO-a (1990.), gdje zastupa Republiku Hrvatsku. Odlukom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske imenovan je za koordinatora helsinške rezolucije H3 "Suradnja iz područja šumarstva sa zemljama u ekonomskoj tranziciji", te koordinatora za očuvanje genetskih resursa u Međunarodnom institutu za biljne genetske resurse sa sjedištem u Rimu. Član je Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo HAZU (pročelnik Sekcije za šumarstvo). Član je IUFRO - Division 2 (Fiziologija i oplemenjivanje šumskog drveća). Bio je na studijskim putovanjima u Canadi (1979.), Danskoj (1994.), Njemačkoj (1973., 1982., 1987., 1988., 1993.), Austriji (1986.), Francuskoj (1980., 1991.), Rusiji (1989.), Švedskoj (1974., 1979.), Rumunjskoj (1979.), Kini (1979.) i Ukrajini (1995.). Kroz tri srednjoročna razdoblja bio je suradnik na projektu "Unapređenje sjemenarstva, rasadničke proizvodnje i uzgoja šumskih kultura", te na projektu "Unapređenje gospodarenja šumama". Od 1985. do 1995.g. surađuje na projektima: "Šumske kulture, zaštita i obnova oštećenih sastojina" i "Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava Hrvatske". Uvijek je društveno i strukovno aktivan, član je Hrvatskog šumarskog društva od 1962.g., a dopredsjednik od 1994.g. Dopredsjednik je Hrvatskog ekološkog društva (1987.-93.) i član Društva za biljnu fiziologiju od 1990. Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim zracima (1974.), Nagradom općine Jastrebarsko (1981.) i Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima (1988.). Objavio je velik broj znanstvenih i stručnih radova. |