HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Đure i Rozalije r. Tomšić. Potječe iz činovničke obitelji porijeklom iz Josipdola. Osnovnu školu i realnu gimnaziju završio je 1919.g. u Sarajevu. Iste godine upisao se na Poljoprivredni fakultet u Pragu, gdje je 1923. diplomirao. G. 1922. upisao je, kao izvanredni slušač na Prirodoslovnom fakultetu Karlova univerziteta botaniku te organsku i fizikalnu kemiju. Na osnovi disertacije "Neka opažanja o djelovanju ZnSO4 na tok različitih fizioloških procesa u biljnom organizmu" postiže 1925.g. naslov doktora prirodnih znanosti. U to je vrijeme već bio zaposlen kao znanstveni suradnik u Biokemijskom institutu u Pragu. Već 1926.g. postaje šef Agrokemijskog odsjeka Poljoprivredne stanice na Topčideru u Beogradu, a zatim prelazi u Osijek. Krajem 1927. dolazi na mjesto asistenta na Poljoprivredno -šumarskom fakultetu u Zagrebu. Već slijedeće godine povjerena su mu predavanja iz tloznanstva slušačima agronomije i šumarstva. Godine 1929. izabran je za docenta na osnovi rasprave Pedološka istraživanja fakultetskog dobra Maksimir. Izvanredni sveučilišni profesor postao je godine 1931.g., a od 1932. do 1952.g. redovni je profesor Poljoprivredno - šumarskog fakulteta u Zagrebu za predmete pedologija i ishrana bilja te predstojnik istoimenih zavoda. Na poziv Filozofskog fakulteta Univerziteta u Skoplju nastupa 1955. mjesto redovnog profesora iz fiziologije i ekologije bilja. Na toj dužnosti ostaje do 1965.g. kad odlazi u mirovinu i vraća se u Zagreb. Kao istaknuti pedagog u 40 godina rada odgojio je mnogobrojne generacije agronoma, šumara i prirodoslovaca. Gotovo 50 godina bavio se istraživačkim radom, kojega su rezultati objavljeni u 135 publikacija na hrvatskom i svjetskim jezicima i tako dao golem doprinos pedologiji, biljnoj ekologiji i biljnoj fiziologiji te njihovoj praktičnoj primjeni. Bavi se genezom, dinamikom razvitka, fiziografijom i klasifikacijom naših tala. Zajedno s I. Horvatom proveo je prva poredbena pedološko - fitocenoloska istraživanja. Proučavao je probleme fiziologije hranidbe i rasta biljaka u vezi s djelovanjem različitih bioe-lemenata. M. Gračanin aktivno je sudjelovao u mnogim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Bio je član raznih znanstvenih organizacija i tijela u zemlji i inozemstvu pa je u njima obavljao i različite funkcije. Bio je predsjednik Jugoslavenske sekcije Međunarodnog pedološkog društva od 1931. do 1940.g., urednik Poljoprivredne znanstvene smotre, Zagreb 1941-1952., predsjednik komisija za polaganje profesorskih ispita, glavni urednik znanstvenih edicija Poljoprivrednoga nakladnoga zavoda Zagreb 1947-1949., urednik Hrvatske enciklopedije za poljoprivredne znanosti do 1945., glavni urednik Godišen zbornika MPF Skopje, serija Biologija do 1964., glavni urednik Bulletin Scienti-fique Savjeta akademije SFRJ, za SRM od 1956-1964., član je redakcije Acta Musei Macedonici, Skopje do 1964. i Acta Croatica, Zagreb do 1970. Bio je predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva (Zagreb, 1943.) i predsjednik Društva na biolozite (Skopje 1958.). Na međunarodnom planu bio je član Međunarodnog pedološkog društva od 1928. do umirovljenja, zatim potpredsjednik Komisije za fiziku tla Međunarodnoga pedološkog društva za razdoblje 1935-1940. u Oxfordu, potpredsjednik IV. komisije Kongresa Međunarodnoga pedološkog društva, Amsterdam 1950. član je American Soci-ety of Plant Physiologist od 1957., član Deutsche Botaniche Gesell-schaft od 1957. i član Societe Eu-ropeenne de Culture, Venecija od 1960.g. Obnašao je i počasna članstva i funkcije. Bio je počasni član Masarykove Akademie Prace, Praha, od 1932., dopisni član čehoslovenske Akademie Zemedelske, Praha, od 1936., pa dopisni član JAZU u Zagrebu od 1940. do 1951, kad se zahvalio. Bio je permanentni član Institut. Internationale des re-cherches betteraviere (Bruxelles 1932. do 1954.g., kad se zahvalio). Dopisni je član češke botaničke spolecnosti od 1939. i dopisni član Njemačkoga pedološkog društva, od 1957. Pripomenimo na kraju da je bio član redakcije međunarodnog časopisa Agrochimica, Piša, od 1957. Sudjelovao je na mnogim međunarodnim konferencijama i kongresima. Na konferenciji za fiziku tla Međunarodnog pedološkog društva u Pragu sudjelovao je 1929.g. s dva referata. Na konferenciji za plodnost tla Međunarodnog pedološkog društva 1929. sudjelovao je s referatom. Na Drugom međunarodnom pedološkom kongresu u Moskvi 1930. također je sudjelovao s referatom. S referatom je još sudjelovao na Međunarodnom poljoprivrednom kongresu u Budimpešti (1934.) i na Međunarodnom pedološkom kongresu u Oxfordu (1935.) s dva referata. U Beču je 1937. sudjelovao na Međunarodnoj konferenciji za fiziku tla, pa na poljoprivrednom kongresu u Dresdenu 1939.g. Nakon rata sudjelovao je na Međunarodnom pedološkom kongresu u Amsterdamu 1950. s dva referata. Bio je sudionik konferencije Njemačkog pedološkog društva u Berlinu 1957., na Međunarodnom simpoziju o fosforu u Procchio na Elbi, 1958. s referatom, na Simpoziju o dušiku u Sevigli 1960. s referatom. Predavao je na nekoliko europskih sveučilišta. Godine 1956. predavao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Hamburgu kao profesor-gost kolegij: Einführung in die genetische Bodenkunde, a u zemljopisnom seminaru istog fakulteta održava predavanja pod naslovom: Gliederung der Boden Stidosteuropas. Na poziv Visoke tehničke škole u Hanno-veru 1960.g. predaje o temi: Daš di-narische Karstgebiet in bodenkund-lichen und allgemein biologischer Betrachtung. Na poziv Njemačke akademije u Berlinu 1960.g. predaje o temi: Zum Roterdeproblem. Primio je značajna javna priznanja i nagrade: nagradu saveznog ministarstva poljoprivrede u Beogradu (1946.) za "Mali pedološki praktikum", Zagreb, 1945.; zatim nagradu Sekretarijata za prosvjetu, nauku i kulturu za uspjehe postignute u organizaciji nastave i znanstvenog rada na PŠ fakultetu u Zagrebu, 1949.; prvomajsku nagradu Vlade NRH za godinu 1950. za uspješan znanstveno - publicistički rad. Primio je i Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem "za naročite zasluge stečene dugogodišnjim radom na polju nauke, kulture i prosvjete, a za postignute uspjehe na uzdizanju stručnih i naučnih kadrova" 1965.g. Zalagao se za potpunu autonomiju sveučilišta. Tako je odbio kandidaturu za rektora (1942.) dok se Sveučilištu ne vrati puna autonomija i dok se ne dokine odredba po kojoj rektora i dekane imenuje poglavnik. Pripomenimo da je u AZU prof. Gračanin predložio da se Vladi uputi poslanica protiv uvođenja korijenskog pravopisa. Prof. Gračanin je u pismu 22.1.1977. izrazi želju da daruje svoje knjige Višoj poljoprivrednoj školi u Križevcima jer je "cijeni kao rasadnik prvog visokog Poljoprivredno-šumarskog znanja i progresa", pa su knjige smještene u posebnoj prostoriji knjižnice Poljoprivrednog instituta u Križevcima |