HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Franje i Rozine, Hrvat, rimokatolik. Otac mu je bio trgovac, a majka domaćica. Školovao se u Srijemskim Karlovcima: osnovnu je školu završio 1921., a Državnu veliku gimnaziju 1928. Iste godine upisao je šumarstvo na Hochschule ftir Bodenkultur u Beču, ali drugi semestar upisuje na Poljoprivredno - šumarskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i apsolvirao 1933. g. Studij i polaganje ispita prekidao je radi duže bolesti, odsluženja vojnoga roka i obiteljskih teškoća (smrt oca), pa je diplomirao tek 1940. Za vrijeme vojne vježbe na aerodromu u Pančevu radio je na njegovom pošumljavanju. U vrijeme studija bio je član udruženja studenata. Poslije diplomiranja, od 14.5.1940. do 22.4.1941. zaposlen je u Ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu u Odjeljenju za vrhovni šumarski nadzor, kao službeni dnevničar. Radio je na statistici pošumljavanja. Tada je u dnevnom tisku pisao popularne članke o pošumljavanju, pa je postavljen za tajnika Zemaljskog odbora za pošumljavanje. Nailaskom rata mobiliziran je u Niš (3.4.1941.), ali je ubrzo postavljen za privremenog šumarskog izvjestitelja u Hrvatskim Karlovcima (15. V.-25.9.1941.). Od 26. IX. do 20. X. upravitelj je Imovne šumarije Petrovaradinske imovne općine u Ogaru, a tada je premješten u Ravnateljstvo suma Križevačke imovne općine u Bjelovaru. Radio je kao taksator i pravio pregledni plan suma te imovne općine. Kraće je vrijeme u tijeku 1942. zamjenjivao upravitelja Šumarije Kloštar-Ivanić. U tijeku II. svjetskog rata obavljao je različite poslove u Križevačkoj i Đurđevačkoj imovnoj općini: procjenu stabala na šumarijama Garešnica, Pitomaca, Koprivnica, Bjelovar i Kloštar Podravski; sadio žir (1943. ), radio na preklasifikaciji trupaca, a od 10. V. do 23.12.1943. g. zamjenjivao je upravitelja Šumarije Đurđevac i suočavao se s partizanima koji su mu onemogućavali rad. Početkom 1944. određen je za zamjenu upravitelja Šumarije "Bilo" u Bjelovaru, gdje je obolio, pa mu je odobren oporavak u rodnim Karlovcima. Uoči kraja rata (1.5.1945.), po naređenju generala Bobana, sve osoblje Ravnateljstva Bjelovar premješteno je u Zagreb. 27.5.1945. g. imenovan je za upravitelja Šumarije Sokolovac kod Koprivnice, gdje je, uz ostalo, obavljao procjenu ratne štete, a 17.2.1946. imenovan je za upravitelja Šumarije Jasenak sa sjedištem u Ogulinu. Tu osim terenskog posla mora obavljati i administrativni posao, zbog pomanjkanja stručne radne snage. Radilo se na obnovi u nepovoljnim uvjetima. Ministarstvo šumarstva premješta ga tada (27.9.1947.) na srednju šumarsku školu u Karlovac, gdje je predavao nacrtnu geometriju, geodeziju, dendrologiju i uporabu (iskorišćivanje) Suma, ali 1.8.1949. imenovan je za direktora Drvno - industrijskog tehnikuma Belišće - u izgradnji. U kratkom roku izgrađena je škola s internatom, ali nakon dvije godine rada preseljena je u Viroviticu. Za uspješnu organizaciju škole ing. Hang primio je novčanu nagradu od Glavne direkcije drvne industrije u Zagrebu. NO gradske općine Virovitica postavio ga je, nakon uspješno obavljenog posla oko škole, za direktora poduzeća "Hrast" - tvornicu namještaja i pilanu Virovitica, koja je prerasla u poznati Drvno-industrijski kombinat. Njegov rad na stručnom obrazovanju kadrova nastavlja se u Zagrebu. Naime, 1.9.1959. g. postavljen je za direktora Srednje tehničke škole drvne struke. Nakon tri godine napornog rada na organiziranju škole, po vlastitoj želji primljen je na mjesto profesora i predavao je nacrtnu geometriju, geodeziju i izgradnju cesta od 1.11.1963. do 21.6.1975. g. kada odlazi u mirovinu. U vrijeme rada kao nastavnik bio je i član školskog odbora Drvno-tehničke škole "Jurica Ribar" u Zagrebu. U tijeku svog plodnog i raznovrsnog radnog staža, ing. L. Hang našao je vremena za pisanje: surađivao je u Šumarskom listu (1946. ) i edicijama prigodom obljetnica. Njegova je, dakle, velika zasluga, osim ranijeg rada u šumarstvu, sto je mnogo radio i uradio na obrazovanju srednjih stručnih kadrova za drvnu industriju u Hrvatskoj. Dugogodišnji je aktivan član Hrvatskoga šumarskoga društva. |