HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Ivana i Line r. Fabijančić. Hrvat, rimokatolik. Potječe iz zemljoradničke obitelji. Osnovnu je školu završio u Kriškoj Rečici 1949., a V. mušku gimnaziju "Bogdan Ogrizović" u Zagrebu 1957. Šumarstvo je studirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 5.2.1963. Nakon diplomiranja zaposlio se 25.2.1963. u ŠG "Garjevica" Kutina, Šumarija Novoselec, kao pripravnik, gdje ostaje do odlaska u vojsku u vojni školski centar Zadar, gdje nakon vojne obuke rukovodi pošumljavanjem krša (Šepurine), u suradnji sa Šumarijom Zadar. Za uspješno obavljen posao bio je nagrađen dopustom. Po završetku pripravničkog staža imenovan je pomoćnikom upravitelja i poslije toga poslovođom uzgoja šuma. U to je vrijeme sredio evidenciju uzgojnih radova i sjeća od 1945. do 1965.g. na temelju arhivske građe i sačuvane dokumentacije. Ti podaci poslužili su za izradbu šumskogospodarskih osnova. Istakao se u kontroli doznaka i procjena na terenu i među prvima upozorio na pojavu sušenja hrasta lužnjaka u Žutici. Imenovan je za upravitelja RJ Šumarije Novoselec u ŠG "Garjevica" Kutina, (19.9.1968.). Nakon reorganizacije šumarstva, stvara se ŠG "Josip Kozarac" Nova Gradiška i 1.5.1970. privremeno je raspoređen za vršitelja dužnosti rukovoditelja Pogona šumarstva Novoselec. Dne 10.4.1972. imenovan je upraviteljem toga pogona s mandatom do 28.3.1976., kada je zbog političke nepodobnosti raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta uzgoja u Šumariji Novoselec. (Zbog toga vodio je višegodišnji spor.). Kao jedan od najmlađih upravitelja šumarija tijesno je surađivao sa Šumarskim fakultetom u stručnom određivanju smjernica modernoga gospodarenja šumama. Posebno se to odnosi na rekultivaciju opustošenih površina sušenjem hrasta lužnjaka i drugih radova iz područja uzgajanja šuma, (I. Dekanić). Uslijedilo je 26.11.1980. imenovanje za šumarskog i lovnog inspektora općina Jastrebarsko i Samobor, a godinu dana kasnije još i imenovanje za inspektora za zaštitu bilja u šumarstvu u istim općinama. Nakon dvije godine (7.7.1983.) imenovan je za zamjenika sekretara u Očinskom sekretarijatu za opću upravu i inspekcijske poslove. Na tom je mjestu ostao do 20.4.1986. U sve to vrijeme borio se za očuvanje šuma i njihove autohtone flore i faune suprotstavljajući se protuzakonitoj i nepovlasnoj sjeći i krivolovu, nastojeći da u Zakon o šumama i Zakon o lovu uđu odredbe u prilog šumarstvu i lovstvu. Sudjelovao je na mnogobrojnim stručnim skupovima u Hrvatskoj i u inozemtsvu, (Institut Casale Mon-teratto, Italia). Jedan je od inicijatora pokretanja internog informativnog lista "Šumarske novine" ŠG "Josip Kozarac" Nova Gradiška (27.12.1974.), bio je član uredništva i stalni suradnik do 1980. Član je Hrvatskoga šumarskog društva, Hrvatskoga lovačkog saveza i Lovačkoga saveza Grada Zagreba. G. 1995. osnovao je društvo "Povratak prirodi" i "Lijepa naša" u Zagrebu. Siječnja 1982.g. polaze ispit za ocjenjivača lovačkih trofeja. U Hrvatskom šumarskom društvu aktivan je sve vrijeme po završetku studija. Bio je tajnik SD u Kutini, kasnije i njegov predsjednik, a nakon osnivanja SD Nova Gradiška i dalje djeluje kao osoba za kontakte. Tada je bio i domaćin i organizator susreta šumarskih stručnjaka iz Budimpeštanskog instituta za šumarstvo (10.10.1973.) dr. György Lengyel-a, dr. Huberta Pagany-a, dr Jaro Zoltana, dr. Kiss Reszoi-a, dr. Matyas Vilmos-a i stručnjaka Instituta za šumarska istraživanja Grada Zagreba na čelu su cilju unapređenje borbe u zaštiti okoliša. Njegov smisao za animaciju došao je do izražaja i prigodom susreta šumarskih društava Poljske i Nove Gradiške. Organizator je i sudionik svake godine malih glazbenih koncerata za članove HŠD-a u Šumarskom domu u Zagrebu prigodom već tradicionalnih ispraćaja Božića i Nove godine. Izvan struke bio je aktivan u Društvu "Naša djeca" od 1962.g., pa pohađa i visu dvogodišnju školu za pedagoške voditelje, polaže stručni i praktični ispit i stječe pravo bavljenja i rukovođenja u nastavnim centrima za rekreaciju djece, dječjim ustanovama, domovima i dječjim odmaralištima. U tom radu došla je do izražaja njegova prirodna vesela narav i posebna ljubav za glazbu i pjevanje, po čemu ga pamte kolege sa godine, a sa svojom gitarom postao je zaštitnim znakom svoje generacije studenata šumara 1958.-1962.g. U Svetoduskoj zajednici mladih postaje članom inicijativnog odbora i redakcijskoga kolegija lista "MI" i osniva svoj tamburaški sastav pod istim imenom. Nakon mnogih nastupa u crkvi Sv. Antuna na Svetom Duhu i drugim zagrebačkim župama aranžira za tambure cijeli obred misnog slavlja. Sudjeluje u organizaciji i izvođenju zborovanja mladih katolika Hrvata 25. i 26.10.1981. u Dječačkom sjemeništu na Šalati u čast Benediktove godine, o čemu je pisano u tisku. Dolaskom u Jastrebarsko utemeljio je, vježbao i nastupao u tamburaškom orkestru "Trs" Plješivica, u obrtničkom tamburaškom sastavu "Škanjci" Jastrebarsko, tamburaški sastav "Prigorec" Klinca Selo i tamburaški sastav KUD "M. Pavleka Miškine". Njihove javne nastupe u inozemstvu (Berlin) popratio je dnevni tisak povoljnim kritikama i osvrtima. Ing. D. Kapec je i pjesnik. Svoje pjesme objavljuje u II. i III. zborniku "Naša riječ" Društva pisaca "August Šenoa" 1990. i 1992.g., u koje je društvo primljen kao redoviti član 1987.g. O njegovim pjesmama iz zbirke "Zelena rapsodija", posvećenim kolegama šumarima piše u tisku da je to "dobro napisana šumarska poezija, kao pravo pjesništvo koje uspijeva kao pogled kroz sagove lišća ili krošnje drveća u koje se pjesnik tako dobro smjestio, kao biserje njegove duše, koje dijeli ljudima, koji počinju opet vjerovati u ono sto nam je tako dugo bilo oduzeto da čovjek ne živi samo o kruhu ..." Ing. Davorin Kapec osnivač je Hrvatske demokratske zajednice u Jastrebarskom, a onda i na Sv. Duhu u Zagrebu, tijekom jeseni 1989.g. Naredne godine izabran je za predsjednika TO Sveti Duh, koju dužnost i funkciju obnaša sve vrijeme domovinskog rata i u mjestu rada (Jastrebarsko) i u mjestu stanovanja aktivno pomažući učinkovitoj obrani glavnoga grada Zagreba i Republike Hrvatske. Dana 31.12.1991. Izvrsno vijeće Skupštine Grada Zagreba imenuje ga za inspektora šumarstva, lovstva i zaštite bilja u šumarstvu za Grad Zagreb, na kojem mjestu ostaje do bilježenja ovih podataka (1996.). Bio je član mnogobrojnih stručnih komisija za pregled šumskogospodarskih osnova za gospodarske jedinice i za pregled lovno-gospodarskih osnova na području Ivanić-grada, Jastrebarskoga, Samobora, Macelja i Virovitice. U 1994.g. imenovan je za člana Komisije Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo za ustanovljavanje državnih lovišta na području srednje Hrvatske, a 1995. imenovan je predsjednikom stručne komisije za ustanovljenje zajedničkih lovišta u Gradu Zagrebu, kao i predsjednik stručne komisije za pregled i predlaganje plana zaštite divljaci na površinama izvan lovišta i u Parku prirode Medvednica. Za ovako opsežan i nesebičan rad primio je Odlikovanje Predsjednika Republike Hrvatske (29.9.1995.), Spomenicu Domovinskog rata i Priznanje za promicanje hrvatske državotvorne misli i za rad na stvaranju Hrvatske Države. Dobitnik je i mnogih drugih priznanja i zahvalnica. |