 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
HRVATSKI ŠUMARSKI ŽIVOTOPISNI LEKSIKON, knjiga 2
 KIŠ, Dragutin, (Našice, 18.X.1924.), dipl. ing. šumarstva, parkovni arhitekt i slikar akvarelist. Potječe iz činovničke obitelji Gabrijela i Dragice r. Novosel. Hrvat. Osnovnu školu završio je u Kloštru Podravskom (1934.), a gimnaziju u Požegi. Nakon ispita zrelosti (1943.) služi vojni rok u hrv. domobranstvu. G. 1945. upisao se na Šumarski fakultet u Zagrebu i diplomirao 12.7.1955. Od gimnazijskih dana bavio se slikarstvom, i to akvarelom. Svoju prvu izložbu akvarela i crteža priredio je 1.12.1953. u Društvu arhitekata Zagreb. Službu je započeo 1.7.1956. u Urbanističkom institutu SRH u Zagrebu. Dana 22.4.1959. položio je stručni ispit iz hortikulture i stekao ovlaštenje da planira i projektira objekte vrtno-pejzažne arhitekture i da petoročlani institutski "Centar za pejzaž", u vrlo zapaženom djelovanju, vodi sve do svojeg umirovljenja 1987. Osobno i sa stručnim ekipama sudjelovao je u izradbi mnogih i različitih prostornih planova uređenja u Hrvatskoj: od prvih regionalnih prostornih planova za kotar Krapinu (1958.), Gorski kotar (1966.), Istru (1967.), Generalnog plana za Plitvička jezera (1960, pa sve do Prostornoga plana Hrvatske (1983.). Uspješno se uključio i u neke međunarodne programe i projekte u našim krajevima, npr. u Program dugoročnog razvoja i plan prostornog uređenja Južno - jadranskoga područja te Projekt za uređenje Babinoga Kuka u Dubrovniku (1967.). U tijeku obrade krajolika i prirodnih datosti u prostornim planovima postupno je razvio zajedno sa skupinom stručnjaka (dr. Stjepan Bertović, dr. Jakob Martinović, dr. Ivo Velić, dr. Josip Velić i ostali), obradu prirodnih sustava. Ispred Urbanističkog instituta bio je stručni koordinator cjelovite obrade prirodnih sustava, obrađujući samostalno hortikulturu i pejzažnu tematiku. Izradio je mnoge programe i projekte za uređenje različitih parkovnih objekata unutar urbanističkih planova naselja i gradova. Ing. D. Kiš predavao je 1972.-1975. vrtnu i pejzažnu tehniku na poslijediplomskom studiju ŠF u Zagrebu, a 1975.-76. ekologiju pejzaža na postdiplomskom studiju iz Urbanizma i prostornog uređenja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovao je na mnogim domaćim i međunarodnim simpozijima, seminarima i strukovnjačkim ekskurzijama: Split 1976. i 1996, Zagreb 1976., Trsteno 1977., Opatija 1979., 1995. i 1996. i Genova 1996. Bio je aktivan član Savjeta za čovjekovu sredinu i prostorno uređenje SIV-a (Komisija za zaštitu šuma), Beograd: Republičkog savjeta za zaštitu čovjekove okoline, Zagreb; Odbora za zaštitu biljnog pokrova Hrvatske i mnogobrojnih strukovnih društava te likovnih udruga. Razvio je i opsežnu publicističku djelatnost. Ukupnim fundusom od 800 slika priredio je 24 samostalne i sudjelovao na desetak skupnih izložbi u zemlji i u inozemstvu. Najistaknutija priznanja D. Kišu su: Zlatna plaketa jug. Saveza za unapređenje i zaštitu čovjekovog okoliša (Beograd 1980. ), Priznanje za 25-godišnji rad i zalaganje u Urbanističkom institutu Hrvatske (Zagreb 1981. ) i Srebrna plaketa Uredništva časopisa "Vikend" (Zagreb 1984. ). Na kraju pripomenimo i Kišovu bogatu knjižnicu knjiga i publikacija vrtne i pejzažne arhitekture te zaštite prirode (oko 3000 primjeraka). Ing. Kiš živi u Zagrebu, god. 1987. je umirovljen, ali je i dalje vrlo aktivan u hortikulturi i slikarstvu. |