HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Završivši osnovnu Školu i klasičnu gimnaziju u Našicama, upisao se na Šumarsku akademiju u Zagrebu u trajanju od četiri godine. Kad je bio pri završetku studija i apsolvirao 1915. g., mobiliziran je na ruski front i ondje pao u rusko zarobljeništvo. Vraćajući se iz Rusije kao jugoslavenski dragovoljac, teško je ranjen kod Dobruđe, odakle je prebačen na liječenje i oporavak u Francusku. Napokon se preko Soluna 1918. vraća u Zagreb, gdje nastavlja s polaganjem završnih ispita. Po završetku studija poslan je u Direkciju šuma Aleksinac (Srbija). Ondje ostaje kraće vrijeme i vraća se na rad u Odsjek za Šumarstvo Kotarskog načelstva u Pisarovini, gdje ostaje do 1925. Iste godine prelazi u Sisak za kotarskoga Šumarskog referenta za područje Gline, Kostajnice, Petrinje i Siska i tu se zadržao 14 godina. U Zagreb dolazi 1939. g. na Odsjek za Šumarstvo Banske uprave Savske banovine. U Zagrebu ostaje sa službom u toku i nakon rata kad prelazi u Ministarstvo Šumarstva SR Hrvatske do 1952. i tada kao visi Šumarski savjetnik odlazi u mirovinu. Umro je 4.5.1972. u Zagrebu u 80. godini života. Upravo on se izborio da se "akademičarima" prizna naslov "inženjera". "Stručni rad ing. Roke Kovačevića bio je opsežan. Neobičan dar zapažanja i istančani osjećaj stvorili su u njemu duboku ljubav prema Sumi. Trudio se i uspio da svojim neumornim, savjesnim i poštenim radom sto vise i bolje pridonese Šumarstvu. Kao vrsni stručnjak - praktičar s uspjehom je analizirao i uspješno rješavao mnoge složene probleme iz područja organizacije Šumarske službe, a napose uzgajanjem, njegom i zaštitom Suma podizao je Šumskom zemljištu vrijednost. Sastavljao je vrsne uređajne osnove i elaborate koji su bili uvjet racionalnog potrajnog gospodarenja šumama. Temeljitim stručnim znanjem i svojom načitanošću bio je odličan učitelj mlađim stručnim kadrovima i savjetnik svojim suradnicima. " (Antoljak, R. ). Gajio je veliku ljubav i za likovnu umjetnost i glazbu, a posebno za svoju obitelj. |