HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je i završio u rodnim Vinkovcima, a šumarstvo je učio i završio u svojoj 22. godini u Visokoj školi za kulturu tla (1876.-79. ) u Beču. Poslije završetka školovanja radi neprekidno kod Državne direkcije šuma u Vinkovcima (1880.-1906. ). Šumarski je vježbenik pune četiri godine, a u svojoj 27. godini preuzeo je funkciju upravitelja šuma u Lipovljanima kod Novske gdje radi i djeluje deset godina (1885.-95. ). Svoju šumarsku karijeru nastavlja u Vinkovcima kao državni nadšumar deset godina, kada u svojoj 48. godini umire od tuberkuloze. Bio je urednik "Šum. lista" (1896.-98. ). Josip Kozarac je jedan od najistaknutijih književnika hrvatskog realizma. Ulomci iz njegovih djela ušli su u sve čitanke, a romani Mrtvi kapitali, Živi kapitali (nedovršeni), Među svjetlom i tminom i novele Poletarci, Slavonska šuma, Tena, Biser-Kata, Mira Kodolićeva obvezna su lektira svim generacijama hrvatskih školaraca. Kozarac je nas najveći književnik - šumar. Dobar je poznavatelj prilika, morala i psihologije slavonskog seljaka. Bio je skeptičan prema gradu i odvraća Slavonce od napuštanja sela. Antologijska pripovijest Slavonska šuma vise je učinila na poticanju ljubavi prema šumi i prirodi nego stotine stručnih članaka. Međutim, zbog njegovog književnog rada obično je zapostavljen onaj njegov stručni -šumarski dio, pa se o tome u široj javnosti manje zna. A on je napisao i objavio velik broj vrijednih stručnih članaka, ponajviše u "Šum. listu", ali i u austrijskim i mađarskim listovima, a mnogi su njegovi članci vise puta pretiskivani u raznim časopisima i listovima, npr. u "Lovačko - ribarskom vjesniku" (pet članaka). "U stručnim šumarskim krugovima svog vremena Josip Kozarac bio je vrlo rano zapažen. Već nakon njegove petogodišnje šumarske prakse Šumarsko društvo Hrvatske mu na svojoj godišnjoj skupštini u Novoj Gradiški godine 1885. povjerava zadatak da obradi problem >Koji su uzroci da posavske zabrane postale naravskim pomlađivanjem mjesto hrastika većim dielom jasenovima i briestovima zaprema, i koje bi mjere proti tomu poprimiti valjalo?< Odazivajući se tom pozivu mladi je šumar Josip Kozarac napisao raspravu koja je odštampana u "Šumarskom listu" 1886. godine pod naslovom >K pitanju pomlađivanja posavskih hrastika<. U toj raspravi Kozarac obraća naročitu pozornost jasenu koji se pojavio u zabranama kao >neočekivan i nemio gost<. Glavni razlog tome preobičnom širenju jasena na štetu hrasta lužnjaka pripisuje Kozarac prevelikim čistim sječama i nedovoljnom poznavanju šumsko - uzgojnih svojstava hrasta lužnjaka i jasena. Kao dobar promatrač i dobro obrazovan šumarski stručnjak Kozarac nastoji odvratiti svoje suvremenike od šablonskog vođenja sječa te ukazuje na šumsko - uzgojna svojstva pojedinih vrsta drveća s posebnim osvrtom na hrast i jasen. " (Klepac, D. ). Kozarac se zalaže za uzgajanje mješovitih sastojina hrasta i jasena. U raspravi >O uzgoju posavskih sastojina u prvim periodima ophodnje< Kozarac je objasnio dinamiku mješovitih sastojina i izlučivanje pojedinih vrsta drveća u njima. Njegovo mišljenje navodi se u šumarskim udžbenicima kao primjer mješovite posavske šume. Bavio se i problemom prorjeđivanja šuma i o tome pisao, ali i praktično proučavao na temelju pokusnih ploha, a stabla razlučuje na tri biološka razreda sa 2-3 podrazreda. Ustanovio je da intervencija prorjeđivanja ima najviše smisla u dominantnoj etaži stabala. Tako je Kozarac prije vise od sto godina zacrtao put modernog prorjeđivanja, a njegova Šumarija Lipovljani postala je objekt visokoškolske šumarske nastave. Pod Kozarčevim rukovodstvom posiječeno je u Šumariji Lipovljani oko 900 ha hrastika i toliko je sastojina nastalo prirodnom regeneracijom i izraslo u lijepe šume. Hrvatski šumari uveliko cijene Josipa Kozarca i smatraju ga jednim od bardova hrvatskoga šumarstva. Svaku njegovu značajniju obljetnicu svečano obilježe. Tako je 1936. g. Šumarsko udruženje na svoj Dom u Zagrebu postavilo Kozarčevo poprsje; Poljop.-šum. fakultet, Društvo književnika Hrvatske i čitaonica i knjižnica u Lipovljanima postavili su spomenploču (1955. ) na zgradu Šumarije u Lipovljanima. U Vinkovcima je 1958. postavljen spomenik rad kipara V. Radauša, a prigodom 100. obljetnice šumarske nastave (1960. ) postavljeno mu je poprsje u auli Šumarskoga fakulteta u Zagrebu. |