HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO
IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA
https://www.sumari.hr/sumari
ime
POLKOVNIKOV, Feodor
rođen
28. 11. 1902.
Warszawa /Poljska/
srednje obr.
1924.
Sarajevo
apsolvirao
1929.
diplomirao
22. 6. 1931.
karijera
1932.
Han Pijesak /BiH/
djelovao
Sarajevo, Bjelovar, Zelina, Benkovac
umro
1971.
Zadar
ispravke gornjih podataka i druge napomene
Izvor podataka / Tko unosi primjedbu
VAŽNO! korekcije bez valjane identifikacije neće se uzeti u obzir
KOREKCIJE ŽIVOTOPISA:
korekcija 50
Feodor Polkovnikov rođen je 28. 11. 1902. u Warszawi (Poljska) u plemićkoj obitelji kao drugi od petero djece. Sin je Giorgija i Evdokije rođ. Semikolenove. Fjodor je po narodnosti Donski kozak-Rus. Otac mu je bio general kozačke pukovnije – ataman, koji se s obitelji selio, braneći i šireći granice Carske Rusije. Za osvajanja Poljske rodio se Fjodor (Feodor) u Warszawi, iako je zapravo iz Novočerkaska na Donu, gdje je kasnije, upravo kao sin ruskog plemića postao kadet u Ruskom kadetskom korpusu. Fjodorova majka bila je dvorska dama, njena majka, Fjodorova baka, također. Za Oktobarske revolucije, nakon što su mu roditelji okrutno umoreni, uspijeva pobjeći s još nekima od plemićke djece preko Krima, zatim Turske. Kao emigrant iz Rusije stiže u Kraljevinu SHS, gdje u Sarajevu završava rusku srednju školu (Ruski korpus) 1924. godine. Tadašnji Dvor mu, kao sinu poznatog vojskovođe i kozačkog atamana, nudi daljnje vojno školovanje i službu u kraljevskoj vojsci, no Fjodor to odbija.
korekcija 500
Prema podacima kćerke Irine Kavi, njen otac volio je svoju struku. Kao strog, korektan i odgovoran šum. stručnjak bio je zagovornik šumarskih zakona i propisa. Ukazivao je na greške u radu, na nerad i korupciju, nastojeći da se nezakonite radnje sankcioniraju. Zbog toga imao je neugodnosti, dobivao niži razred, manju plaću, a tako je stradavala i njegova obitelj. Njegova stručnost i pošten rad nisu rezultirali javnim priznanjima, a egzistencijalno je zajedno s obitelji često jedva preživljavao. Zbog svega je pokazivao tešku narav i grubost u privatnom životu, pa su i supruga i djeca živjeli izuzetno teško i dramatično. Prema sjećanju starijih lugara, često se kod terenskih radova mogao čuti njegov glas: “Ne harašo!” (nije dobro), kada je bio nezadovoljan obavljenim poslovima.
korekcija 75
Odlazi u Zagreb i odabire studij šumarstva, odabravši tako i oskudicu, mukotrpan rad raznosača novina i mlijeka kako bi preživio i osigurao si studij u tuđoj zemlji, na tuđem jeziku. Ipak diplomira 1931. godine. Za vrijeme studija upoznao je kao statist u operi Turandot mladu Zoru Sohnell, članicu zbora Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, s kojom se uskoro i oženio.
korekcija 87
Nakon diplomiranja odlaze u Han Pijesak gdje je 1932. zaposlen kao šumarski vježbenik. U BiH ostaje do početka Drugog svjetskog rata (u nastavku: rat) radeći i dalje na području Direkcije šuma Sarajevo (šumarije Srednje i Vlasenica). God. 1934. stekao je pravo na državljanstvo Kraljevine Jugoslavije. 1941. god. premješten je k Ravnateljstvu šuma križevačke imovne općine Bjelovar. Nakon dvije godine (1943) premješten je k Ravnateljstvu šuma Zagreb i ubrzo kod Kotarske oblasti u Sv. Ivan Zelini.
korekcija 400
Nakon rata i Rezolucije Infombiroa (1948) obitelj je izbačena iz stana u Sv. Ivan Zelini i nalazi privatni smještaj u obližnjoj Sv. Heleni. Tada F. Polkovnikov odlazi sam u Liku kao upravitelj Šumarije Gračac, a potom kao šum. inspektor u Zadru. Neriješeno stambeno pitanje prati ga i opterećuje, kao i njegovu obitelj, gotovo do umirovljenja, makar su mu obećali dati stan mnogo ranije. Takav nepravedan odnos utjecao je na njegovo zdravlje. Slijedi mjesto upravitelja šumarije u Benkovcu i šum. inspektora Općine Benkovac. Ni tada ne dobiva obećani stan i prisiljen je s obitelji stanovati u hotelskoj sobi, a potom u unajmljenom stanu, koji je, istina, plaćala Općina. Tek pred umirovljenje dobiva stan u Benkovcu. Nezadovoljan umirovljenjem i postupanjem prema njemu podnosi molbu za mjesto upravitelja Šumarije Karlovac, molba je prihvaćena, no F. Polkovnikov nakon teške bolesti (karcinom) uskoro umire u zadarskoj bolnici 1971.
korekcija 600
F. Polkovnikov bio je odličan šahist (sudjelovao je na šahovskim takmičenjima) i matematičar, kao i vrstan poznavatelj povijesti, posebno ruske. Od književnika najviše je volio J. P. Sartrea, francuskog filozofa egzistencijalizma i književnika, čija mu je životna filozofija bila vrlo bliska. Pisao je i poeziju, ali bez ambicije da postane pjesnik. Volio je kratku, jezgrovitu i moćnu misao. Nije volio prazne priče, ponavljanja, slatkorječivost i glupost. Znao je reći: “Više volim pametnijeg neprijatelja, nego glupog prijatelja”.
korekcija 700
U novoj domovini pokušao je svojim stručnim i poštenim radom zadobiti svoje mjesto, no u sredinama u kojima je živio i radio nije bio prihvaćen “kao naš“, već je uvijek ostao samo Rus, što je u svom srcu uvijek i bio. Imao je gordost i samosvijest intelektualca, svjesnog svog plemićkog porijekla, svoje nepotkupljivosti i svoje stručne sposobnosti.
korekcija 800
God. 1932. primljen je za redovitog člana JŠU. Bavio se zaštitom šuma i posebno proučavao i znanstveno obrađivao bolesti i štetnike šumskog drveća, o čemu je pisao u stručnim listovima. Ostao je do kraja života predan svom pozivu, autentičan, ma koliko ga to koštalo.
dodatni/novi opis
NAPOMENA
Promjene koje unesete NEĆE se upisati direktno u bazu i NEĆE biti odmah vidljive na prikazu. Upis će se obaviti naknadno po provjeri podataka. Molimo da upišete izvor podataka (vaše ime, e-mail) jer ćete time olakšati provjeru i ubrzati prijenos podataka u bazu. Uredništvo pridržava pravo da ne prihvati predložene promjene. Hvala.
Da bi spriječili napasnike u polje ispod upišite godinu osnivanja HŠD (imate je u grbu na vrhu stranice). Ako je ne upišete promjene neće biti zabilježene. Žao nam je zbog maltretitanja, ali ...
